Good condition.
Iako 369. pukovnija spada u red manje značajnih postrojbi koja je borbeno djelovala kroz relativno kratko razdoblje, čitatelju je od samog uvoda vidljivo, ukoliko ga već sam pozamašan izgled knjige nije uvjerio u isto, kako je ovdje riječ o značajnom povijesnom djelu. O hrvatskim oružanim snagama u Drugom svjetskom ratu napisano je više knjiga, ali niti jedna nije ni približno tako temeljito istražena i dobro napisana. Bilo bi izuzetno samo po sebi da je povijest bilo koje druge pukovnije tako kvalitetno obrađena, ali da je relativno nepoznatoj postrojbi posvećen ovako vrstan rad predstavlja snažan poticaj svakomu tko se bavi izučavanjem Drugoga svjetskoga rata.
Srećom, svi su se dijelovi slagalice uspješno posložili. Ratni dnevnici i pukovnijski arhiv spašeni su od uništenja i izneseni iz Staljingrada, te iako se izvornici ovih dokumenata danas nalaze pohranjeni u Beogradu i nisu dostupni korisnicima, Obhođaš, koji je i sam arhivist, bio je u prilici proučavati ove dokumente na mikrofilmskim kopijama koje se nalaze u Hrvatskom državnom arhivu. S obzirom na to da mu je hrvatski materinji jezik, temeljito je proučio navedenu građu kao i druge izvore, prvenstveno izvještaje preživjelih veterana. U suradnji s Jasonom Markom, odličnim poznavateljem bitke za Staljingrad, Obhođaš je pretočio svoju magistarsku radnju u jednu od najdojmljivijih knjiga na temu povijesti vojnih postrojbi.
Staljingrad je najduže poglavlje u knjizi i sadrži više od 160 stranica. Autori u ovom poglavlju prate put pukovnije kroz sve razine pakla u gradu na Volgi na sličan način kao i u prijašnjim knjigama Jasona Marka (primjerice kao u knjizi „Island of Fire: The Battle for the Barrikady Gun Factory“).
U knjizi su korištene mnoge izvrsne fotografije, a posebice je dojmljiv odabir fotografija na kraju trećeg poglavlja koji prikazuju pukovniju tijekom izvođenja vojne vježbe. Kao i kod svih drugih fotografija i ove sadrže vrlo opsežne opise.
Opisi borbi nisu popraćeni samo korisnim fotografijama već i vrlo podrobnim kartama. Autori su se koristili i zračnim snimcima, kao primjerice na str. 254., na kojima su pregledno ucrtali položaje i pokrete različitih postrojbi, prilično korisna stvar.
Kako bilo, nije potreban doktorat iz povijesti da se shvati, bez obzira na to koliko se hrabro Hrvati borili, da je napad na Staljingrad bio osuđen na propast. Sovjetska protuofenziva pod nazivom operacija ‘Uran’ otpočela je 19. studenoga i četiri dana kasnije njemačka 6. armija, u sastavu koje se nalazila i znatno oslabljena pukovnija, pala je u okruženje. Posljednjih 40 stranica ovog poglavlja opisuju sve teže stanje opkoljene postrojbe. Autori i ovdje navode mnoštvo pojedinosti uključujući i pukovnijsku zapovijed o smanjivanju dnevnih obroka kruha i konjskog mesa.
Bez imalo pretjerivanja Hrvatska legija odista je izvrsna knjiga. Fotografije su toliko dobre da bi ih mnoge manje nakladničke kuće jednostavno objedinile i s uopćenim opisima objavile kao zasebnu knjigu. Ovdje svaka ima vrlo podroban opis i služe kao vrijedan dodatak znanstvenom radu. Zacijelo nema mnogo istraživača Drugog svjetskog rata koji su upoznati s činjenicom da je do danas sačuvano toliko mnoštvo dokumenata o 369. pukovniji i da postoji netko tko je u stanju oblikovati ju u tako dobro napisanu knjigu, posebice na engleskom jeziku. Malo je postrojbi u svijetu koje se mogu pohvaliti ovako kvalitetno napisanom poviješću koja je potkrijepljena činjenicama, a ujedno drži pozornost od korice do korice. Ovo dragocjeno zrno znanja, marljivo istraženo i nadasve profesionalno oblikovano, opravdava sve ono vrijeme izgubljeno u razvrstavanju gomile neurednog, slabo istraženog i loše napisanog kukolja.
